Isadora Duncan

Prolazeći blagim zavijucima opatijske šetnice lungo mare, gotovo iznenada naći ćete se pred pročeljem Vile Amalie, depandanse najstarijeg opatijskog hotela Kvarner. Dobrodošlicu vam na nesvakidašnji način iskazuje ženska statua u plesnom pokretu, zaustavljena u vremenu i prostoru – Isadora Duncan. Boraveći upravo u ovoj vili, ova karizmatična umjetnica ostavila je neizbrisiv trag u opatijskom krajoliku. Svojim gracioznim i senzualnim pokretima, Isadora Duncan podsjeća na nježno lelujanje zelenih listova opatijskih palmi u kojima je pronašla inspiraciju za svoj čuveni ples.Angela Isadora Duncan rođena je 26. svibnja 1877. godine kao najmlađa od četvero djece bankara Josepha Charlesa Duncana i Mary Dore Gray, kćerke kalifornijskog senatora Thomasa Greya.
Smatra se majkom modernog plesa, koja je predstavom „Ples budućnosti“  postavila manifest suvremenog plesa.
Kad su se roditelji rastali, djeca su ostala živjeti s majkom koja ih je odgajala vrlo slobodno. Rano je počela pokazivati interes prema plesu. U pratnji majke 1900. stiže u Pariz, gdje za kratko vrijeme postaje miljenicom visokog društva. U travnju 1902. odlazi u Budimpeštu i potpisuje ugovor s kazališnim agentom Alexanderom Grossom. Prva predstava u kazalištu Urania bila je pravi trijumf. Ulaznice su bile rasprodane za mjesec dana. Nakon toga odlazi u Njemačku gdje Duncanovi prvi put počinju zarađivati. Posvuda doživljava izvanredan uspjeh. Konačno, uspjeva nametnuti svoju plesnu umjetnost.
Velik dio života provela je u Parizu kao jedna od najbolje plaćenih svjetskih umjetnica. Tamo upoznaje neizmjerno bogatog Singera, s kojim će provesti mnoge godine u neformalnom braku, jer kako kaže: Ljubav nije posao koji se zaključuje s dva potpisa na dnu lista papira. Imat će troje djece koje će izgubiti u automobilskoj nesreći nakon čega će se na neko vrijeme razići s Singerom. Nakon te tragedije odaje se alkoholu i naposlijetku gubi još jedno dijete i Singera.
Odlazi živjeti u Rusiju gdje upoznaje mladog pjesnika Sergeja Jesenjina.
Više puta je boravila kao gošća, u njezino vrijeme jednom od najmondenijih turističkih mjesta – Opatiji. Boravila je u Villi Amalia, danas depandansi najstarijeg opatijskog hotela Kvarner. U parku ispred Ville Amalia je postavljen i spomenik njoj u čast. U Opatiji je boravila s drugim suprugom, poznatim ruskim pjesnikom Sergejem Jesenjinom.
Nakon njegovog samoubojstva 1925, njezin život postaje nepodnošljiv i sve češće razmišlja o samoubojstvu. Seli se u Nicu gdje će 1927. tragično preminuti. Tijekom vožnje automobilom, šal koji je nosila oko vrata, zapleo se u kotač automobila i ugušio je.