Park Angiolina – zelena zimska bajka

Ovih dana,prateći smrznute vijesti i gledajući ledene slike iz različitih krajeva Hrvatske,pomislila sam koliko smo privilegirani mi koji, eto imamo sreću živjeti u ovom komadiću raja kojem je drugo ime Opatija.Umjesto zaleđenih cesta,smrznutih pločnika,snijegom zatrpanih kućnih prilaza,lopata za čišćenje snijega… samo izađem iz kuće i krenem u susret ugodnom zimskom suncu.Kako bi osjećaj ove zimske ugode bio potpun, nezaobilazno prošećem opatijskim rajskim vrtom – parkom Angiolina.
Uvijek iznova prepustim se zagrljaju vječno mirisnog lovora ili egzotičnih japanskih banana…
Skupina siga – stalagmita,dopremljenih iz neke špilje, slikovite gromade i skupine vapnenačkih stijena u koje su uklesane klupe za odmor isprepletene žednjacima (Sedum sp.), šaševima (Carex sp.), puzavim fikusima (Ficus repens),nagovještaj cvatnje crvenih,bijelih i ružičastih grmova japanske kamelije (Camellia japonica),veličina i snaga dva stabla velecvjetne magnolije (Magnolia grandiflora) zasađenih uz pročelje vile Angioline…i opet ostajem zatečena ljepotom.Prošećite mojim tragovima i znat ćete o čemu Vam pričam…
Začetak najvećega i najvažnijega opatijskog parka Angiolina seže u sredinu 19. stoljeća, točnije u 1844. godinu, kada je riječki patricij Higinio Scarpa izgradio svoj ljetnikovac – vilu Angiolina.
Već iduće godine počeo je uređivati vrt oko vile, što je začetak sadašnjeg parka. Scarpini prijatelji pomorci donosili su brojne egzotične vrste flore iz udaljenih dijelova svijeta. Park se i danas odlikuje brojnim egzotama, ali mu najupečatljivije obilježje daju gusti gajevi – prave sjenovite šumice lovora (Laurus nobilis), koji su naviše zastupljeni u sjevernom dijelu parka. Njima vijuga labirint šetnica s mnogo skrovitih mjesta za odmor.Uza zid obalnog šetališta, kod cvjetne rondele ispred vile Angiolina,tri su vrlo stara stabla hrasta medunca (Quercus pubescens),kojima su zbog starosti otpiljene pojedine masivne grane.Među egzotičnim i starim primjercima dendroflore vrijedi spomenuti dva stabla velecvjetne magnolije (Magnolia grandiflora) zasađene uz pročelje vile Angioline. Osobito lijepim habitusom izdvaja se ono na južnoj strani. Uokolo cvjetne rondele ističu se tamne, vazdazelene krošnje hrasta crnike (Quercus ilex) i vrlo staro stablo pinije (Pinus pinea).U botaničkom smislu najzanimljiviji dio parka je ograđeni prostors grmovima japanske kamelije (Camellia japonica) koji ovdje prezimljuju na otvorenom i po kojima se Opatija sa svojom blagom klimom nadaleko pročula. Kamelije se zapravo mogu smatrati svojevrsnim zaštitnim znakom Opatije. Pripadaju porodici čajevki (Theaceae), a cvatu u hladnijem dijelu godine – zimi i početkom proljeća prelijepim crvenim cvjetovima, ali ih ima i bijelih i ružičastih.Nedaleko kamelija su stara stabla obalne sekvoje (Sequoia sempervirens),a na strani prema ljetnoj pozornici je slikovita skupina kalifornijskih kalocedara (Calocedrus decurrens). Egzotični izgled imaju skupine bambusovaca (Phyllostachys aurea). Cvjetna raskoš izmjenjuje se kroz čitavu godinu – grm „zimski cvijet“(Chimonanthus praecox) procvate u zimskim mjesecima prije kamelija. Uz spomenik Friedrichu Juliusu Schüleru, generalnom
direktoru Južnih željeznica, zasađena je skupina egzotičnih japanskih banana (Musa basjoo), dok je od grmlja znakovita japanska aukuba (Aucuba japonica).
Flora: kamelija (Camellia japonica), lovor (Laurus nobilis),
hrastovi (Quercus sp. div.), cedrovi (Cedrus sp. div.), borovi
(Pinus sp. div.), velecvjetna magnolija (Magnolia grandiflora),
obalna sekvoja (Sequoia sempervirens), kalifornijski kalocedar
(Calocedrus decurrens), bambusovac (Phyllostachys
aurea), razne palme i još oko 150 vrsta uglavnom egzotične
dendroflore.