Ovih dana,prateći smrznute vijesti i gledajući ledene slike iz različitih krajeva Hrvatske,pomislila sam koliko smo privilegirani mi koji, eto imamo sreću živjeti u ovom komadiću raja kojem je drugo ime Opatija.Umjesto zaleđenih cesta,smrznutih pločnika,snijegom zatrpanih kućnih prilaza,lopata za čišćenje snijega… samo izađem iz kuće i krenem u susret ugodnom zimskom suncu.Kako bi osjećaj ove zimske ugode bio potpun, nezaobilazno prošećem opatijskim rajskim vrtom – parkom Angiolina.
Uvijek iznova prepustim se zagrljaju vječno mirisnog lovora ili egzotičnih japanskih banana…
Skupina siga – stalagmita,dopremljenih iz neke špilje, slikovite gromade i skupine vapnenačkih stijena u koje su uklesane klupe za odmor isprepletene žednjacima (Sedum sp.), šaševima (Carex sp.), puzavim fikusima (Ficus repens),nagovještaj cvatnje crvenih,bijelih i ružičastih grmova japanske kamelije (Camellia japonica),veličina i snaga dva stabla velecvjetne magnolije (Magnolia grandiflora) zasađenih uz pročelje vile Angioline…i opet ostajem zatečena ljepotom.Prošećite mojim tragovima i znat ćete o čemu Vam pričam…
Pročitaj ostatak ovog unosa »